Povijest

Gospodarske prilike

Područje Gorskog kotara od prošlosti do danas odvaja ili povezuje kontinentalnu unutrašnjost sjeverne i luke u Primorju, pa je ta geografska značajka goranskog prostora često utjecala ne samo na njegov opći povijesni, nego i na gospodarski razvitak.
Zbog konfiguracije zemljišta i velikih šumskih prostora Gorski kotar je oduvijek bio slabo naseljen. Broj stanovnika u užem području Gorskog kotara kretao se u drugoj polovici 19. stoljeća od 41 000 do 46 000, a krajem stoljeća znatno se smanjuje zbog masovnog iseljavanja. Poljoprivreda, kojom se bavilo ovdašnje stanovništvo od naseljavanja, nije nikada mogla biti dovoljan izvor prihoda, nego je jedva zadovoljavala njegove osnovne potrebe.
Osnovni izvor prihoda za Gorane najčešće je bilo šumarstvo i pilanarstvo, a od početka 20. stoljeća i drvna industrija. Do izgradnje riječke pruge značajan izvor prihoda bio je kirjašenje.
Krajem 19. stoljeća dosta je bila razvijena i kućna radinost. Uglavnom su se izrađivali razni predmeti iz drva, a od oruđa naročito drveni plugovi i drljače. Gorani su se bavili i sakupljanjem ljekovitog bilja.
Potkraj 19. i početkom 20. stoljeća poduzimaju se prve ozbiljnije mjere za unapređenje gospodarstva, naročito stočarstva. Obrti i trgovina u Gorskom kotaru su bili slabo razvijeni. Šumarstvo i pilanarstvo bili su među najvažnijim izvorima prihoda goranskog stanovništva. početkom 60-ih godina 19. stoljeća na području Riječke komore bilo je ukupno 49 pilana, i to najviše u Gorskom kotaru. Krajem 19. stoljeća javljaju se i veća drvoprerađivačka poduzeća i nekoliko manjih tvornica.